S jedne strane, to je aranžman koji godinama praktikuju roditelji talentovane dece sportista. S druge, u tim karijerama može odlično da se zaradi, dok je profesionalni gejming u povoju. Manje od jedan odsto najboljih takmičara u Americi zaradi oko 80.000 dolara godišnje, a da je Blejk, na primer, teniser, ta suma bi se merila milionima.
Blejk je dosad na takmičenjima zaradio oko 1.000 dolara, uglavnom ne u kešu. Najveći uspeh mu je prvo mesto na lokalnom turniru koje je sponzorisao lanac brze hrane, pa je i nagrada bila takva - čak 52 pileća burgera.
Ipak, tata i mama Pibls očekuju više jer je njihov mezimac u onlajn konkurenciji među 15 najboljih "gitarista" na svetu.
Blejkova soba je preuređena da bi kroz "treninge” postao bolji gejmer. Tu su "plejstejšn 2", "nintendo Wii" i "xbox 360", kao i gomila plastičnih gitara za igranje, a nijedna prava. Blejk ne zna da odsvira ni notu na pravoj gitari, ali to ionako nije važno za uspeh na virtuelnoj.
Krevet je izbačen, a na podu je samo dušek, jer tako je Blejku udobnije tokom dugočasovne "svirke". Zadovoljan je svojim životom, kao što se može i očekivati od tinejdžera kojem dozvoljavaju da do sitnih sati gleda u ekran.
Ponekad, kad njegov tata Majk oko pet sati ujutru krene na džoging, zatekne sina kako igra "Guitar Hero". Mrtav ozbiljan, Blejk to zove "trećom smenom".
Video igra "Guitar Hero" pojavila se 2005. godine i od tada je prodato nekoliko miliona kopija. Igra ima plastični kontroler nalik gitari koja na vratu nema žice, već dugmiće. Igrač, u skladu s uputstvima na ekranu, brzo pritiska te dugmiće i tako, bolje ili lošije, svira određenu pesmu.
Na "meniju" su čak i najpoznatije gitarske pesme, poput "The Number of the Beast" od Ajron Mejdena.
Нема коментара:
Постави коментар