Obavijen velom tajne o sadržaju priče koji se nije smio znati i strogo je čuvan, stigao je u naša kina drugi cjelovečernji film povezan s kultnom devetogodišnjom serijom "Dosjei X". No, ishitrena mističnost oko snimanja filma jedina je, i to slaba poveznica sa serijom koja je obilovala paranormalnim, natprirodnim, neobjašnjivim, neriješenim slučajevima u kojima su izvanzemaljci bili česta pojava. Na to se sve oslanjao prvi dugometražni "Dosjei X - film" snimljen 1998. godine.
Sada je sve posve drukčije. Složena mitologija serije nije bitna pa je film samostalna cjelina koja se može gledati neovisno o poznavanju sadržaja serije. Jedino što ih povezuje jesu dva ista neodoljiva glavna lika – Fox Mulder i Dana Scully – koje i dalje tumače odlični David Duchovny i Gillian Anderson.
Naziv drugoga filma "Dosjei X: Želim vjerovati" ukazuje u kojem smjeru ide filmska priča. U pitanju je vjera, i u religijskome smislu i u mogućnosti vjerovanja u ono što se ne vidi, te u traganju za istinom. Poklonici serije sjetit će se kako je u njoj Fox Mulder u svome FBI-uredu imao plakat na kojem je bio slogan otisnut krupnim slovima: Želim vjerovati! I sada se u filmu vidi taj plakat. Svi likovi propitkuju vlastiti odnos prema vjeri i vjerovanju u nevidljivo. No, u filmu se javlja i drugi, sadržajno gotovo važniji odnos vjere i znanosti. Ono što se želi problematizirati jest stav Katoličke crkve prema znanosti, granice koje su joj (ne)prihvatljive te odnos prema posrnulim svećenicima.Sve je to upakirano u priču o nestanku jedne, pa druge FBI-agentice i slutnji da je riječ o serijskom ubojici. Upomoć su pozvani Mulder, koji je dugo izvan prijašnje službe, i Scully, koja radi kao liječnica i pokušava spasiti život neizlječivo bolesnom dječaku. Jedine tragove u traženju nestalih i žrtava daje ekskomunicirani svećenik Joseph (Connolly) po daru spoznaje. Tragovi vode do otkrivanja zlouporabe matičnih stanica...
Film je snimljen u snježnim kanadskim predjelima, opskurnih boja, brzoga ritma, s brojnim iznenadnim kratkim scenama užasnih prizora, pokušavajući preplašiti gledatelje. Nažalost, ništa novo. Takvo se što vrlo često vidi u trilerima. Šteta je što ni likovi nisu psihološki dublje profilirani. Film odveć funkcionira na krilima stare slave kultne serije pa svi njezini poklonici neće biti posve zadovoljni, a oni mlađi koji je nisu gledali imat će dojam solidnoga krimića.
Mirjana Jakovljevic, Javno
Нема коментара:
Постави коментар